Četiri žene u haremu (Haremde Dört Kadın) (prevedeno)

Haremde Dört Kadın crno-bijela je povijesna drama iz 1965. godine u režiji Halita Refiğa, čiji je scenarij napisao zajedno s Kemalom Tahirom. Film od oko 83 minute prati promjene u posljednjim godinama Osmanskog carstva iz perspektive zidova jednog paša-konaka. Smatra se jednim od sjajnih primjera turskog filma 1960-ih, a ističe se dubokim likovima, vješto građenim dijalozima i glumom. Uz film İki Gemi Yanyana (1963) Atıfa Yılmaza spominje se i među prvim primjerima koji u turskom filmu prikazuju odnose među ženama, zbog čega je u vrijeme prikazivanja doživio teške kritike.

Događaji se odvijaju u decembru 1899. u Istanbulu. Sadık-paša (Sami Ayanoğlu) državnik je pun odlikovanja, zadužen da zahtjeve stranih poslanika učini prihvatljivim sultanu; ima tri žene, ali nema djece i boji se da će izgubiti sultanovo povjerenje. U konaku je njegov nećak Cemal (Cüneyt Arkın), mladić pred završetak medicinske škole; Cemal voli svoju rođakinju Ruhşan (Nilüfer Aydan), ali paša mladu djevojku bira za svoju četvrtu ženu. Dok se u haremu među ženama, prije svih Şevkidil (Ayfer Feray) i Mihrengiz (Birsen Menekşeli), javljaju ljubomora i tajne veze, pašin nećak oficir Rüştü (Tanju Gürsu), kojem paša vjeruje, kriomice sarađuje s neprijateljima svog strica. U ulozi Gülfem je i Pervin Par.

Film, čiji su producenti Özdemir i Nüzhet Birsel, potpisuje Birsel Film. Direktori fotografije su Mike Rafaelyan i Memduh Yükman, a muzika pripada Metinu Bükeyu.