Filiz Akın

Filiz Akın — Biografija

Filiz Akın Köksal (2. januar 1943, Ankara – 21. mart 2025, Istanbul) bila je turska filmska glumica, spisateljica i voditeljica. Zajedno s Türkan Şoray, Hülyom Koçyiğit i Fatmom Girik spominje se kao "četverolisna djetelina Yeşilçama" i smatra se jednom od značajnih glumica koje su obilježile čitavu epohu turske kinematografije. Osvojivši divljenje ljubitelja filma kao "plemenito, moderno, urbano i otmjeno lice" turskog filma, Filiz Akın bila je poznata i po nadimcima poput "evropsko lice bijelog platna", "koledžanka" i "plavokosa zvijezda".

Nakon završetka srednjeg obrazovanja, Filiz Akın počela je raditi u ankarskoj poslovnici jedne putničke agencije. Fotografijom koju je poslala pobijedila je na takmičenju časopisa "Artist" 1962. godine, a iste godine, na insistiranje Memduha Üna, pristala je stati pred kameru za film "Akasyalar Açarken". Tako je započela njena glumačka karijera koja će aktivno trajati 13 godina. Godine 1964. udala se za producenta i redatelja Türkera İnanoğlua, kojeg je upoznala na snimanju filma "Kadın Berberi", a 1965. rodio im se sin İlker İnanoğlu. Nakon razvoda od Türkera İnanoğlua 1974. godine, Akın se 1975. oprostila od filma ostvarenjem "Babaların Babası". Tokom 13 godina aktivnog rada u Yeşilçamu imala je priliku sarađivati s Ayhanom Işıkom, Sadrijem Alışıkom, Yılmazom Güneyem, Cüneytom Arkınom, Tarıkom Akanom i mnogim drugim muškim zvijezdama tog doba. U filmovima u kojima je igrala glas joj je najčešće posuđivala Jeyan Mahfi Tözüm.

Iz ekonomskih razloga, u periodu od novembra 1975. do maja 1981. godine, Akın je nastupala kao pjevačica na sceni. Godine 1982. udala se za Leona Bubija Rubinsteina i preselila u Pariz. Nakon 14 godina pauze, 1989. godine ponovo je stala pred kameru za seriju "Geçmiş Bahar Mimozaları". Godine 1992. objavila je svoju prvu knjigu "Güzelliklere Merhaba". Nakon razvoda od Rubinsteina 1993. godine, Akın se 1994. udala za Sönmeza Köksala, tadašnjeg šefa turske obavještajne službe (MİT). Između 1998. i 2002. godine boravila je u ambasadi u Parizu. Rak nazofarinksa, za koji je 2002. godine saznala da je oboljela, pobijedila je uz pomoć liječenja koje je primila u SAD-u. Taj period i njegov ishod pretočila je 2005. godine u knjigu pod naslovom "Hayata Merhaba". Teška hemoterapija oštetila joj je glasne žice te je promijenila glas, dok su pripreme za operaciju uzrokovale gubitak sluha na jednom uhu. Narednih godina podržavala je razne kampanje i učestvovala na panelima kako bi podigla svijest o raku. Godine 2006. objavila je treću knjigu "Filiz Akın ile Güzellik, Zayıflama ve Genç Kalma Üzerine". Godine 2011. posljednji put je stala pred kameru, i to za jednu jedinu epizodu serije "Gün Akşam Oldu". Kada je kuhinja, u koju je ušla nakon četrdesete godine, vremenom prerasla u strast, 2013. godine napisala je knjigu "Lezzete Merhaba". Pored toga, Akın je od 2004. do 2007. godine pisala kolumnu u listu "Sabah", a 2008. godine vodila je emisiju "Filiz Akın'la Sohbetler" na televiziji Kanal 1, te 2009. godine emisiju "Filiz Akın'la Hafta Sonu Sohbetleri" na Habertürk TV-u. Akın je umrla 21. marta 2025. godine u 82. godini života u bolnici u Istanbulu u kojoj se liječila.

U prvim godinama glumačke karijere Akın je igrala razmažene bogate djevojke, dok je u kasnijim filmovima uglavnom utjelovljivala nevine, krhke i požrtvovne žene te je srušila vladavinu crnokosih glumica i u turskoj kinematografiji otvorila stranicu "plavokose glavne junakinje". Među njenim najcjenjenijim filmovima, u kojima je imala uloge s karakternom dubinom, nalaze se "Gurbet Kuşları", "Kader", "Ankara Ekspresi", "Umutsuzlar", "Utanç", "Acı Hayat" i "Memleketim". Ulogom "Hilde" u filmu "Ankara Ekspresi" osvojila je 1971. godine jedinu nagradu Zlatna narandža za najbolju glumicu u svojoj karijeri, a naročito nakon 2000. godine dodijeljene su joj mnoge počasne nagrade. Osim toga, Filiz Akın je tokom godina aktivnog rada na filmu nosila titulu "najbolje odjevene glumice turske kinematografije".