Juliette Gréco
Glumac · preminula u 93. godini
Profil
| Dob u trenutku smrti | 93 |
|---|---|
| Datum rođenja | 7. februar 1927 |
| Mjesto rođenja | Montpellier |
| Datum smrti | 23. septembar 2020 |
| Mjesto smrti | Ramatuelle |
| Profesija | Glumac, Pjevač, Filmski glumac, Chansonnier |
| Horoskopski znak | Vodolija |
Na rang-listama
Filmografija / Projekti
-
Belfegor, Fantom iz Louvrea (Belphégor, le fantôme du Louvre) (prevedeno)
-
Un sorriso, uno schiaffo, un bacio in bocca
- Lily, aime-moi
-
Noć generala (La Nuit des généraux) (prevedeno)
- Ljubav na moru (L'Amour à la mer) (prevedeno)
-
Traži idola (Cherchez l'idole) (prevedeno)
- Gdje leži istina (Maléfices) (prevedeno)
-
Velika kocka (The Big Gamble) (prevedeno)
- Pukotina u ogledalu (Crack in the Mirror) (prevedeno)
-
Libanska misija (La Châtelaine du Liban) (prevedeno)
-
Elena i njeni muškarci (Elena et les Hommes) (prevedeno)
-
Boum sur Paris
- Kada pročitate ovo pismo (Quand tu liras cette lettre) (prevedeno)
-
Pozdravi i poljupci (Saluti e baci) (prevedeno)
-
Bez ostavljanja adrese (Sans laisser d'adresse) (prevedeno)
-
Orfej (Orphée) (prevedeno)
Juliette Gréco — Biografija
Juliette Gréco bila je jedna od najpoznatijih izvođačica francuskog šansona, koja je zasjala u pariskoj četvrti Saint-Germain-des-Prés poslije rata. Umjetnica za čiji je glas Jean-Paul Sartre rekao da u njemu ima milione pjesama, koja se smatrala muzom egzistencijalističkog kruga, postala je poznata izvođenjem djela tekstopisaca bliskih poeziji. Umrla je 23. septembra 2020. u Ramatuelleu, u 93. godini.
U mladosti je s porodicom koja je bila u Pokretu otpora uhvaćena od Gestapoa i sa 16 godina bila je u zatvoru. Poslije rata nastanila se u Saint-Germain-des-Prés; pohađala je časove glume i vodila poetsku emisiju na radiju. Godine 1949. počela je kao pjevačica u kabareu Le Bœuf sur le toit, a pjesma "Si tu t'imagines", čije je tekstove napisao Raymond Queneau, bila je jedan od njenih prvih velikih uspjeha. U narednim godinama, uz Prévertove, Borisa Viana, Jacquesa Brela i Léa Ferréa, njen potpis postale su i "La Javanaise" i "Paris Canaille", koje je za nju napisao Serge Gainsbourg, te "Déshabillez-moi". Sceničku karijeru dužu od šezdeset godina zaključila je oproštajnom turnejom "Merci", koja je počela 2015.
Prvi korak u filmu napravila je 1947; igrala je u filmu Orphée Jeana Cocteaua i u filmovima Jean-Pierrea Melvillea, a filmom The Sun Also Rises (1957) prešla je na holivudske produkcije. Primila je brojna državna odlikovanja, uključujući zapovjednika Legije časti. Kaže se da je u inspiraciji za pjesmu "Michelle" Beatlesa imala udjela pariska kultura oko nje.
Reakcije
Možete odabrati do 3 reakcije.
Komentari